praznina...:(

Da li se osjecate nekad prazno, kao da niste nizasta, da se podcjenjujete, da mislite kako se sve ukrotilo oko vas. Da jednostavno nemate motiv nizasta, da vas nista ne ispunjava? I sta radite tad, da li lako prebrodite to stanje?

To mi se dešavalo mnogo puta. Prije! Koliko mi je samo puta sve prisjelo. Škola, porodica, ljubav. Poželjela sam da me nema. Ali tu su bili moji najbolji prijatelji koji su me izvukli iz toga i na tom sam im neizmjerno zahvalna. Sada se osjećam odlično, kada mi se nešto ''skupi'' isplačem se i bude bolje. Jedan je život. Ne treba ga trošiti u džabe. Samo lijepe stvari treba da se pamte. 

Ja isto ponekad tako razmishlajm. Al onda odem malo na forum "vamo-tamo" i poslije i zaboravim na to...

*Alex@ndr@* ::

To mi se dešavalo mnogo puta. Prije! Koliko mi je samo puta sve prisjelo. Škola, porodica, ljubav. Poželjela sam da me nema. Ali tu su bili moji najbolji prijatelji koji su me izvukli iz toga i na tom sam im neizmjerno zahvalna. Sada se osjećam odlično, kada mi se nešto ''skupi'' isplačem se i bude bolje. Jedan je život. Ne treba ga trošiti u džabe. Samo lijepe stvari treba da se pamte. 

Isto... Mada mi se i sad zna tako neshto desiti, al' znam da uvijek mogu rachunati na svoje prijatelje. :)

Bez prijatelja nema ništa. Mada i bez porodice, ali ipak. Prijatelji su ti vršnjaci i razumiju te u potpunosti.

*Alex@ndr@* ::

Bez prijatelja nema ništa. Mada i bez porodice, ali ipak. Prijatelji su ti vršnjaci i razumiju te u potpunosti.

Da... Roditeljima ne mozhesh povjeriti sve...

Zh@b!tz@ ::

*Alex@ndr@* ::

Bez prijatelja nema ništa. Mada i bez porodice, ali ipak. Prijatelji su ti vršnjaci i razumiju te u potpunosti.

Da... Roditeljima ne mozhesh povjeriti sve...

Da ja mami mogu reci puno stvari ali ne sve...ipak mama je mama.

Suzy ::

Zh@b!tz@ ::

*Alex@ndr@* ::

Bez prijatelja nema ništa. Mada i bez porodice, ali ipak. Prijatelji su ti vršnjaci i razumiju te u potpunosti.

Da... Roditeljima ne mozhesh povjeriti sve...

Da ja mami mogu reci puno stvari ali ne sve...ipak mama je mama.

Aha... I stalno misle da smo mi i dalje njihova mala djeca... Bar neki!

Zh@b!tz@ ::

Suzy ::

Zh@b!tz@ ::

*Alex@ndr@* ::

Bez prijatelja nema ništa. Mada i bez porodice, ali ipak. Prijatelji su ti vršnjaci i razumiju te u potpunosti.

Da... Roditeljima ne mozhesh povjeriti sve...

Da ja mami mogu reci puno stvari ali ne sve...ipak mama je mama.

Aha... I stalno misle da smo mi i dalje njihova mala djeca... Bar neki!

Većina. Kao da oni nisu bili mladi i nisu sve ovo prolazili...

skoro sam prosla to...da me niko ne razumije,da osjecam prazninu neku,ne znam......al sad je bolje,jer ko sto kaze Alex,jedan je zivot i treba uzivati u njemu.....naravno,ne znam sta bih tada da nisu bili uz mene bili moji prijatelji....... :)

Ovako:Zadnjih 7 mjeseci sam se tako osjećala i nisam imala nikakav način da to promjenim,jednostavno nisam znala šta da radim!Ali sam skoro jednog dana rekla sama sebi da to više tako ne može i sad se stvarno osjećam mnoooogo bolje!Samo podsvjest ima svu,apsolutno svu moć!Pokušajte,funkcioniše!

Ma sve je to do pogleda na neke neke stvari...